Tekst primjedbi zainteresiranih članova HUPNOZ-a za primjedbe na strategiju OZT

Hrvatska udruga za promicanje novog obrazovanja i znanja (HUPNOZ)

za primjedbe zainteresirani članovi

Zagreb, 13. studeni 2013.

 

Poštovani

Zainteresirani članovi Hrvatske udruge za promicanje novog obrazovanja i znanja (HUPNOZ) pozdravljaju i podupiru nastojanja iznesena u studiji Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije da se obrazovanje i znanost prepozna kao [udruga smatra da nedostaje riječ: dominantne] razvojne prioritete koji jedini mogu u cjelovitosti doprinijeti dugoročnom razvoju hrvatskog društva, njegovoj otvorenosti i inovativnosti uz ravnopravne mogućnosti pristupa obrazovanju [udruga: koje je sastavni dio svakog rada i jednako ih se nagrađuje] s većom mobilnošću njegovih članova.

Međutim kako ni u ovoj strategiji nije dubinski razriješeno sa stajalištem planiranja i vođenja društva u okviru prevladanih klasičnih tehnologija materijalne proizvodnje stvari i dobara koje dugoročno u suvremenom svijetu tek manjim, iako dragocjenim dijelom, uvijek sporije doprinose sveukupnom rastu BDP-a, izrada instrumenata za efikasno ostvarivanje ove strategije može izgubiti orijentir, prioritete i može postati otežanom.

Izgradnja povjerenja i razumijevanja u kojoj je mjeri novo sistemsko znanje i cjelovito obrazovanje osnovni čimbenik društvene proizvodnje i koliko je bilo pogubno što u relevantnim društvenim subjektima nije sazrela spoznaja da je upravo ono u osnovi propuštenih strukturalnih promjena društvene proizvodnje, veliki je zadatak ove strategije.

Ako se podsjetimo primjerice da je vrijednost tzv. pametnog telefona preko 94% sadržana u znanju pohranjenom u njegovim komponentama, u mreži koja ga omogućuje i kulturi njegova korištenja, a manje od 6% u sirovinama od kojih je sačinjen, uočit ćemo da su razvijena društva - u kojima su visoke tehnologije društvenu proizvodnju materijalnih stvari i dobara potisnule s novim, dematerijaliziranim (informatiziranim) proizvodima u kojima su dominantni sadržani opet informacije i znanja - ostvarila harmoničniji razvoj a održiva materijalna proizvodnja u koje su uključeni sav promet, energija, poljoprivreda i turizam prožeta im je njima i u njihovoj je funkciji. Instrumenti ove strategije trebaju harmonizirati razvoj investicija i poduzetništva u skladu s ovom strategijom i ukazati razvijenim članicama da nas izostankom sveobuhvatne podrške u ovim potencijalima, intencionalno ili ne, dovode i petrificiraju u poziciji u kojoj jesmo.

 

SASTAVNI DIO RADA JEST OBRAZOVANJE

Članovi pozdravljaju povezivost veleučilišnog i akademskog obrazovanja s orijentacijom ka osiguravanju cjeloživotnog informatiziranog obrazovanja. Ipak ističu, da dokle god se rad ne bude shvaćao kao cjelinu produkcijih procesa – rada u užem smislu i odgoja i stvaralačkog obrazovanja, pri čemu stavke obrazovanja trebaju biti garantirane, posebno u javnim ustanovama izdvojene i vidljive, praćene i jednako nagrađivane - zacrtani strategijski put mnogim pojedincima ostajat će jednako nedostupnim. /Sustave formalnog poticanja putem komorskih bodova valja preispitati./

Podjela društva na politički Zapad i Istok, na razvijeni sjever i nerazvijeni jug stvara i opasnu podjelu na informatizirana (u osnovnoj proizvodnji društva) i neinformatizirana društva.

 

NAGLASAK NA E-OBRAZOVANJE A NE E-UČENJE (e-bubanje)

Znajući da informatizacija nije samo jedan od školskih predmeta, nego ih - uvažavajući problematiku krize obrazovanja - prožima sve, kao i sveukupne načine rada u kojem je sadržano obrazovanje, dakle i liječenje /pogrešni managementi skupih zdravstvenih sustava bez potrebne razine informacijske pismenosti koji ih ne vide kao suvremene informacijsko-obrazovne sustave/ s primjenom znanstvenih tehnologija, pogrešno je doslovno prevoditi termin e-learning kao e-učenje (usporedivo s pogrešnim prijevodom termina pekmez i džem). Opravdanije je koristiti termin e-obrazovanje kako bi se istaklo da su tu potrebne u razvoju i sve one druge sastavnice, spomenimo hibridne knjižnice, terminološke servise i mnogo toga drugoga zaboravljenog u strategiji a što suvremenu on-line povezivosti znanja danas čini.

Željeli bismo da su ovom strategijom više uključeni stručnjaci koji mogu podstaći međuresorsko razumijevanje i bolje objasniti ekonomsku učinkovitost artikulacije njezinih prioriteta. Mi bismo u ovim primjedbama istakli slijedeće:

 

VIĐENJE STRATEGIJE U SVEUKUPNIM DRUŠTVENIM PRIORITETIMA

Kako ukazati da se stavljanjem razvoja superbrzog interneta od razine 10 Gb/s u vrhunske društvene prioritete uz pripadni razvoj kulture i tehnika rada doprinosi sveukupnom cilju ove strategije? Forsiranje nastavka uspostave te, u biti najjeftiniije tehnologije društvenog povezivanja, donosi novu strukturalnu prednost funkcionalnosti rada, edukacije i zdravstva integrirajući i najmanje kutke, udaljene otoke ili teže dostupna naselja /kojima je u mnogima u tijeku napuštanje stanovništva/, u funkcionalnu cjelinu naše prelijepe zemlje. /Primjerice, nekoliko resora treba preuzeti brigu da se uspostavom virtualne prezentnosti i virtualnih zidova već danas svakom udaljenom području - primjerice Dubrovniku i dubrovačkom području, omogući vrhunska savjetodavna pomoć naših najboljih sveučilišnih klinika, budući je to tehnološki danas relativno povoljno ostvarivo? Ili, tko će preuzeti brigu da dominantne zdravstvene osiguravajuće kuće u skladu sa strategijom konačno izračunaju koliko telemedicinska dežurstva eksperata u informatiziranim vrhunskim klinikama donose uštede i povećavaju protočnost zdravstvenog sustava pa u skladu s tim financira i sistematizirati nekorporacijska potrebna IT medicinsko-informatička radna mjesta u zdravstvu?/

 

OTVORENI KOD

Primjenu otvorenog koda institucije našeg društva po tisućiti puta izbjegavaju koristiti otimajući stanovništvu sredstva za druge nasušne potrebe iako se sve veći broj razvijenijih od nas zemalja dići takvim uštedama u interesu svojih poreznih obveznika.

Stoga odmah valja iznaći mehanizme i razviti potrebnu podršku da se u strategiji navedeno preuzimanje odgovornosti Države za razvoj i upravljanje obrazovnim sustavom osposobi oduprijeti isključivo korporacijskim interesima koje u nas dugoročno prigušuju rad na uvođenju i primjeni onih otvorenih informacijskih tehnologija koje su ekvivalentne a donose uštede sveukupnom društvu (otežano ih se, u interesu sveukupnog društva uvodi jer nemaju svojeg isključivog korporacijskog promotora). Nedostatna informacijska fluentnost omogućuje iskorištavanje društvene potrebe za informacijskim tehnologijama da svojim korporacijskim interesima u hrvatskom obrazovnom i zdravstvenom sustavu istisne ekvivalentna a daleko jeftinija ili besplatna tzv. otvorena informacijska rješenja. Izostanak strategijom podržanih korektivnih povjerenstava, strategijskih preporuka, nabavnih strategija te podrške uvoditeljima i održavateljima informacijskim tehnologijama otvorenog koda do sada su uzrokovali a s pripremom novih kurikuluma posebno u zdravstvu prijete porastom stvaranja nepotrebnog društvenog troška u obrazovanju i zdravstvu koje se, dugoročno, može mjeriti desecima i stotinama milijardi da ne navodimo druge efekte neoperabilnosti etičke aspekte i sl.

 

VLADINI SERVISI NISU INTEROPERABILNI U SKLADU SA SUVREMENIM RAZVOJEM INFORMACIJSKIH TEHNOLOGIJA, BOLNICE I ZDRAVSTVENI SUSTAV NE PRIMJENJUJU INTEROPERABILNO OPISANE PODATKE

I zbog toga stvaraju nepotreban društveni trošak, netransparentnost i konfuziju.

 

ZANEMARIVANJE NEKIH PEDAGOŠKIH SPOZNAJA

DEINSTRUMENTALIZIRATI OCJENE

U najavljenim ali nerazradjenim mjerama kvalitete OCJENA kao isključivo relativna individualna mjera u pedagoškoj komunikaciji polaznik – nastavnik – obrazovni sustav ne bi se smjelo koristiti kao mjerilo ili uvjet selekcije ili napredovanja jer nije usporediva i nije pokazala nikakvu kontigentnost sa uspješnošću. Danas obrazovni sustavi mogu uz suvremene tehnologije izgraditi dostatnu protočnost ravnopravnog pristupa znanju /uskladivo sa strategijskim preporukama europske akademske mrežne zajednice TERENE/ dok za procjenu kompetitivnih sposobnosti u mnogim djelatnostima postoje efikasniji modeli. Tretiranjem ocjene kao vanjske mjere oduzima se njezina pedagoška povratno-informacijska vrijednost i pretvara se u cilj po sebi, baš kao što se to događa u formalizmima u kojima uslijed komocije raspravljamo o produljenju ili ne za jednu godinu obrazovanja u vrijeme kada se zna da cijelo treba težiti cjelovitosti, u formalizmima vrednovanja vremena u nedostatku mjerenja učinka rada ili pri korištenju bibliometrije u neznanstvene svrhe posebno u društvima na tzv. znanstvenim periferijama...

 

BUDŽET NAMIJENJEN RAZVOJU E-ZNANJA NE SMIJE SE ISCRPITI U (PREDVIDIVOJ) HIPERPRODUKCIJI E-UDŽBENIKA NAUŠTRB RAZVOJA INTEROPERABILNE POHRANE I KORIŠTENJA ZNANJA. IZRADU STRUKOVNO KONTROLIRANIH ONTOLOGIJA KAO OSNOVNIH SREDSTVA SUVREMENOG REPREZENTIRANJA ZNANJA VALJA POSEBNO PODSTICATI

Postoji opravdana bojazan da će zanemarivanjem didaktičkih spoznaja kako se - svojedobno korišteni tzv. programirani udžbenici - nisu pokazali pedagoški primjerenima pred mogućnostima i zahtjevima ljudskog uma koji ih premašuje, bira druge puteve i traži globalnu povezivost - a u što prijeti da se pretvore mnogi danas plasirani tzv. e-sadržaji koji se već natječu ili će se natjecati za društvena sredstva. Ispuštanje drugih sastavnica i interoperabilnih obrazovnih objekata prijeti hiperprodukcijom tzv. multimedijskih e-udžbenika s predefiniranim poveznicama koju će izdavačka industrija u svom preustroju u multimedijsku nastojati predstaviti kao isključivi boljitak za bidžet obrazovne informatizacije.

Uz nastojanje smanjivanja negativnih učinaka koje može donijeti tzv. blended learning, svu bi nastavu valjalo prenositi video kanalima, snimati i pohranjivati kako bi se polaznicima omogućio izbor i vrednovanje onih koji su im najprimjereniji i najviše ispunjavaju tražene zahtjeve.

 

PRIJEDLOG OSNIVANJA INSTITUTA ZA PROUČAVANJE ZNANJA KAO NUŽNE JEDNE OD MJERA ZA SPROVOĐENJE STRATEGIJE

I dok su u našem društvu nicale angencije koje su bez istraživačkih postupaka drugima plasirali upitno prikupljena znanja, dotle je upravo nevjerojatno da se osnovni predmet na kojemu se ova strategija zasniva, znanje samom, znanju primjereno suvremenim potrebama, nigdje u njoj ne planira propitivati (nasuprot brojnim svjetskim institucijama i institutima koje se upravo time i kroz razne aspekte bave). Izostaje u njoj i danas u eksplozivnom razvoju razumijevanje podjele na trzv. reprezentiranje i prezentiranje znanja. Eksplozivan razvoj tehnologija tzv. reprezentiranja znanja, semantičkih tehnologija i tehnologija korištenja povezivih podataka koje je moguće on-line strojno kategorijalno povezati bez potreba za surfanjem a u skladu sa suvremenim primjenama deskriptivne logike i daljim istraživanjima nedosegnute prirodnojezične i posebno govorne komunikacije. Sveprisutni obrasci u stvari su samo privremeno nužno zlo koje nastoji odmijeniti propulzivan razvoj različitih oblika komunikacije čovjek stroj (među kojima je tablet povoljan ali ne i jedini)... I još propulzivniji razvoj prezentiranja, predstavljanja znanja koji počinje prezentacijama, nastavlja interaktivnim strujanjem video sadržaja a završava normiranim označavanjem u semantičkoj multimediji, 3d virtualnim prostorima, industriji komentiranih igara i tzv. neformalnim kanalima razmjene znanja (Youtube – neke škole su ga zabranjivale) i društvenih mreža čija svojstva valja upoznavati, koristiti i njihovo korištenje korigirati... Stoga, ponovo apeliramo za uspostavljanje instituta koji se bavi proučavanjem znanja dajući potrebne smjernice u našoj novoj mrežnoj kulturi u kojoj smo se obreli.

U prilogu Vam dostavljamo, za mnoge ponovo, necitirani rukopis kojega su realizirali neki od članova udruge HUPNOZ i učinili ga dostupnim još od 2007. god. (http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=234196) i na raznim skupovima ukazivali na nj. Kao što se može utvrditi da je tek dio od u njemu sadržanih gledišta, iskustava i prijedloga, konkretizacija i razrada sadržan kako u ovoj tako i u strategijama prije, dio nerazumljen, i u nekim razredima naše Akademije znanosti iako su članovi nekih drugih razreda u njima sudjelovali /pri čemu su tek pamfletski korišteni slogani kao što su "društvo znanja" i sl./ bez razumijevanje suštine društvenog prevrata a na koji treba ukazati dubinska analiza propuštenih strategija razvoja hrvatskog društva a možda i odnosa nekih od razvijenijih zemalja spram stvarnih potencijala hrvatskog društva.